Prof. dr Maja Jovanović, infektolog, KC Niš
Virus hepatitisa A (HAV) prenosi se fekalno-oralnim putem i vodeći je uzročnik akutnog virusnog hepatitisa. HAV infekcija je obično samoograničavajuća bolest koja ne daje hronicitet. Fulminantna insuficijencija jetre javlja se u manje od jedan odsto slučajeva. Infekcija daje doživotni imunitet i može se sprečiti vakcinacijom (1).
ETIOLOGIJA
Virus hepatitisa A (HAV) pripada familiji Picornaviridae. To je okrugla čestica prečnika 27–32 nm. Genom virusa čini jednostruka ribonukleinska kiselina (RNK). HAV je termostabilan i opstaje u kiseloj sredini (do pH 3,0), otporan je na sušenje i deterdžente. Inaktivacija HAV-a zahteva zagrevanje hrane (>85° C) u trajanju od jedan minut ili dezinfekciju površina natrijum-hipohloritom (izbeljivač za domaćinstvo) u razblaženju 1:100 tokom jednog minuta. HAV se može naći u jetri, žuči, stolici i krvi krajem inkubacionog perioda i preikteričnoj fazi bolesti, a putem stolice se može izlučivati i tokom ikterične faze (2).
EPIDEMIOLOGIJA
HAV infekcija je rasprostranjena širom sveta, posebno u sredinama s nerazvijenim higijenskim navikama. Globalno, procenjuje se da se svake godine javlja oko 1,4 miliona slučajeva (3). Hepatitis A se može javiti sporadično ili u obliku epidemije (4). Bolestan čovek je najvažniji izvor HAV infekcije. Prenos se najčešće ostvaruje u direktnom kontaktu sa obolelom osobom, a veće epidemije mogu biti posledica kontaminirane hrane ili vode. Vertikalna transmisija do sada nije dokazana. U širenju hepatitisa A glavni izvor infekcije su deca u predškolskim ustanovama, ali je bolest česta i kod homoseksualaca i narkomana (5).
PATOGENEZA
HAV prodire u organizam čoveka enteralnim putem. Oštećenje jetre nastaje kao rezultat imunološkog odgovora domaćina na HAV. Replikacija virusa se odvija u citoplazmi hepatocita; hepatocelularno oštećenje i uništavanje inficiranih hepatocita posredovano je HAV-specifičnim CD8+ T-limfocitima i prirodnim ćelijama ubicama (6, 7). Pokazano je da interferon gama ima centralnu ulogu, podstičući klirens inficiranih hepatocita (7).
KLINIČKA SLIKA
Inkubacija traje između 15 i 50 dana, najčešće oko 28 dana. Tipični simptomi i znaci počinju naglom pojavom mučnine, povraćanja, anoreksije, groznice, malaksalosti i bolova u stomaku (8). U roku od nekoliko dana do nedelje pojavljuje se tamni urin (bilirubinurija); takođe se može primetiti bleda stolica. Nakon toga slede žutica i pruritus (40% slučajeva). Rani znaci i simptomi se smanjuju kada se pojavi žutica, a žutica obično dostiže vrhunac u roku od dve nedelje. Razmera atipičnih, anikteričnih prema ikteričnim oblicima hepatitisa A varira od čak 12:1 kod dece do 1:3,5 kod odraslih osoba. Većina obolelih od hepatitisa A se klinički i biohemijski oporavi u roku od četiri do osam nedelja, s tim da se većina pacijenata oporavi za šest meseci bez ikakvih posledica. Fizikalni nalaz uključuje žutilo kože i beonjača, hepatomegaliju i osetljivost desnog gornjeg kvadranta pri palpaciji. Manje uobičajeni nalazi uključuju splenomegaliju i ekstrahepatične manifestacije kao što su kožni osip i artralgije (9).
DIJAGNOZA
Na dijagnozu akutne HAV infekcije treba posumnjati kod pacijenata s naglim početkom prodromalnih simptoma (mučnina, anoreksija, groznica, malaksalost ili bol u stomaku) i žuticom ili povišenim nivoima amino-transferaza u serumu, posebno u uslovima poznatih faktora rizika za prenos hepatitisa A. Laboratorijske abnormalnosti uključuju povišene vrednosti serumskih amino-transferaza (često >1.000 IU/L), bilirubina (tipično ≤10 mg/dL) i alkalne fosfataze (do 400 U/L). Serumska alanin amino-transferaza je obično viša od serumske aspartat amino-transferaze (10). Dijagnoza se postavlja detekcijom serumskih IgM anti-HAV antitela, koja se mogu detektovati u vreme pojave simptoma; dostižu vrhunac tokom akutne ili rane rekonvalescentne faze bolesti i ostaju detektabilna tri do šest meseci (11).
LEČENJE
Ne postoji kauzalna terapija akutnog hepatitisa A. Mirovanje tokom jedne do četiri nedelje i higijensko-dijetetske mere su tradicionalni postupci kod pacijenata sa HAV infekcijom. Kod pacijenata sa izraženom mučninom i povraćanjem nedovoljan peroralni unos nadoknađuje se infuzijama glukoze. U najtežim kliničkim oblicima (fulminantni hepatitis) koriste se i dodatne mere. Neophodno je izbegavati konzumiranje alkohola i oprez kod upotreba lekova (12).
Literatura: